Hasanaginca

Bilješka o piscu:

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina kao već ostvaren pripovjedač i romansijer u drami se javio i Alija Isaković.

Rođen je u Bitunji kod Stoca 1932.godine.Pripovjedač,dramski pisac,putopisac i historičar književnosti.Njegova najpoznatija djela su Sunce o desno rame,Semafor,te drame:Kraljevski sudbeni stol,Hasanaginica,To(1979),Generalijum(1979) koje su donijele neosporan kvalitet u historijski tok bošnjačke dramske književnosti.Nedavno je objavio Riječnik karakterističnih bosanskih riječi.Trenutno živi i radi u Sarajevu.

Vrsta drame:Tragedija

Mjesto radnje: U Zgvozdu,podno Biokova i na Klisu.

Vrijeme radnje:Prva polovica 17. Stoljeća.

Kratak sadržaj:

Sve počinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu, a žena ga ne posjećuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora.

Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka, nego da ode iz dvora. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero djece. Na to dođe njezin brat Pintorović – beg i da ju udati za Imotskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad će se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao

da ima srce kameno zato jer se neće smilovati djeci.

Kad je Hasanaginica to čula,umrla je od tuge.

Tema:Tragični nesporazum

Ideja:I mali nesporazum dovoljan je da dodje do tragedije.

Glavni likovi:

Hasanaga, Hasanaginica, Pintorović-beg i Imotski kadija

Karakterizacija glavnih likova:

Hasanaga:oko 30 godina,crn,snažan,visok,odbojan i ljut muškarac,ponosan,ali veliki junak.Iako je otjerao hasanaginicu on je ipak volio svim srcem sto se pokazuje na pocetku drame.Pored toga on je bio i brižan otac,sin i brat.
Hasanaginica:lijepa,plava,oko 26 godina,bujne kose i tijela,dobra, voli djecu i muža, jadna, tragična.Njena sudbina isprepletena je nizom problema od kojih je jedan i njen mali nesporazum sa mužem zbog kojeg i dolazi do zapleta radnje koja se završava tragično.Kao i sve žene tog doba njoj su uskraćena glavna prava od kojih je i to da sama odlučuje o svom životu.Njena iskrena ljubav prema mužu se na žalost nije mogla ispoljiti ni u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema.U mnogim odlomcima i dijelovima drame dobro se pokazuje njena neizmjerna briga i čežnja za djecom,kao i tuga,jad i nesebičnost.Psihički Hasanaginica je jako ožalošćena,potresena i sekirljiva osoba zbog čega je i došlo do tragedije.Što se tiče njenog karaktera, on je veoma pozitivan sto se moze uvidjeti u svim dijelovima drame.Pored toga u nekim odlomcima može se vidjeti da je Hasanaginica veoma obrazovana i pismena osoba čemu je nastojala da nauči svoju djecu u čemu joj se suprotstavljala Hasanagina majka.

Sporedni likovi:

Majka(Hasan-agina),oko 45 god,sitnih očiju,blijeda lica,bigotna izraza,lošeg karaktera

Majka(bega Pintorovića i Hasanaginice),oko 50 god,smirena i vrijedna

Ajkuna:oko 16 god,lijepa,vižlasta

Abid: nešto stariji od Bega,blagog i dobročudnog izraza i karaktera

Djeca:Starija kćerka,10 godina,tankovijesta,Stariji sin,oko 8 godina,Mlađa kćerka i Mlađi sin,oko 6 godina,blizanci

Pored ovih u drami se pojavljuju još neki likovi koji nisu u cijelini vezani za tok radnje i koji samo jednom ili dva puta izlaze na scenu.

Kompozicija:

Uvod:Hasanaga na ratištu.

Početak:Hasanagina poruka i Hasanagicin odlazak s dvora.

Zaplet:Polazak svatova

Vrhunac(kuliminacija):Svatovi pred dvorom i tragična smrt.

Rasplet: /

Kraj: /

Antigona

Bilješke o piscu:
Sofoklo (496. - 405. god. p. K.), grčki tragičar. Rođen u Kolonu Hipiju kod Atene u bogatoj porodici. Bio je predstavnik Periklova vremena. U tragičnoj umjetnosti Eshil mu je bio uzor, a i učitelj. Kad je Eshil umro, Sofoklo je postao ljubimac atenske publike. Dokaz tome je velik broj pobjeda i neke službene časti kojima su ga njegovi sugrađani odlikovali. Prvi put je prikazivao i ujedno odnio prvu nagradu god. 469., dakle još vrlo mlad. U svom životu je napisao oko 130 djela, a sačuvano je samo 7 tragedija: Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoktet i Edip na Kolonu. Sofoklo je u svojim dramama posvetio mnogo više crtanju karaktera svojih likova i nastojao im dati što više ljudskih osobina. Sofoklo je usavršio dramsku umjetnost pišući takve tragedije, koje svaka za se čini umjetničku cjelinu. On je uveo mnoge novosti u tragedije. Zbog svega toga su ga nazvali tragičnim Homerom.

Vrsta djela: Tragedija od sedam činova u dijalozima.

Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se odvija u gradu Tebi za vrijeme Kreontove vladavine, u 6. st. pr. Kr.

Tema: Tema ovog djela je tragična sudbina djevojke Antigone koja je, prekršivši naredbu vladara Tebe Kreonta, obredno pokopala svog voljenog brata. Glavni motiv: Kreontova mržnja prema Poliniku.

Kompozicija djela: Kompozicija Antigone počinje uvodom, tkz. prologom u anapestičkoj stopi. Taj prolog je u ovoj tragediji u obliku dijaloga. Nakon prologa slijedi parados ili paroda, tj. korska nastupna pjesma (ona se na pozornici izvodi pjevanjem kora uz pratnju instrumenata). Zatim po ustrojstvu slijede epizode tj. činovi koje sačinjavaju dijalozi. Nakon činova slijede stasimone (stajaće pjesme) bez anapesta i troheja koje se po tome razlikuju od paradosa. Zadnji dio kompozicije je eksodus ili eksod koji dolazi nakon poslijednje stasimone i završni je dio svake tragedije, pa tako i Antigone. Osnovno ustrojstvo kompozicije ove tragedije je da nakon svakog čina dolazi stajaća pjesma koju pjeva zbor. Antigona se sastoji od sedam činova i pet stajaćih pjesama.

Kratki sadržaj: Radnja ovog djela je usko vezena sa dramom Kralj Edip. U njemu se(između ostalog) opisuje sukob Edipovih sinova. Naime, jedan od njih, zvan Polinik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon godinu dana vladavine ne prepušta vlast po dogovoru. Ovaj se vraća nakon nekog vremena sa namjerom da pokori Tebu. Uskoro dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak, jedan drugome, probadaju mač u tijelo, te oboje umiru. Vlast dobiva brat Edipove žene Kreont, koji naređuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa, a Polinikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obrednog pokopa. Tada počinje radnja same Antigone u kojoj istoimena djevojka, Edipova kćer, govori svojoj sestri Ismeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata Polinika. Ismena odbija sudjelovati u tom činu i pokušava odgovoriti Antigonu od svog nauma. Antigona, unatoč sestrinoj zabrinutosti, svjesna posljedica, odlazi do mjesta gdje joj leži mrtvi brat, te neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni obred. Kad stražari uvide što je učinjeno protiv kraljeve naradbe, jedan od njih odlazi reći kralju. Kreont, uznemiren i zaprepašten naređuje da se nađe krivac ili će se okriviti stražari. U međuvremenu stražari maknu prah sa mrtvog tijela, te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog brata. Tada ju odvode Kreontu koji ju osuđuje na smrt. Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da ona voli svoju mrtvu braću jednako, te da se moraju, prije svega, poštivati Božji zakoni o pokapanju mrtvog čovjeka. Unatoč njenom objašnjenju, Kreont Antigoni ne oprašta. Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i zaručnik Antigone, dolazi Kreontu moleći ga da oprosti Antigoni. Kreont mu se protivi, te naređuje da se Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu, te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni, Antigona se jada obraćajući se Tebancima i svemoćnim bogovima. U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, tj.slijepi prorok sa dječakom u pratnji. On razgovara sa Kreontom, te mu govori da će ga snaći gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polinikovo tijelo. Nakon što Tiresija odlazi, Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i naređuje da se smjesta krene i tajno pokopa Polinikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona. Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu ženu o sudbini koja je snašla Kreonta. Glasnik opisuje kako je Kreont otišao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj obješene djevojke. Sin je ogorčen krenuo ubiti mačem oca, ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin od bijesa zabio mač u tijelo. Nakon što je glasnik to rekao u Tebu ulazi ogorčen Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno - oskvrnuće božanskog načela strmoglavilo je u propast i dinastiju i grad.

Likovi:
a) Glavni likovi: Antigona - Edipova kćer Kreont - Antigonin ujak, Tebanski kralj
b) Sporedni likovi: Ismena - Antigonina sestra Euridika -Kreontova žena Hemon - Kreontov sin, Antigonin zaručnik Tiresija - Prorok Dječak - Tiresijin Zbor - Starci Tebe Pratnja - Kreontova i Euridikina Zborovođa Stražar Prvi glasnik Drugi glasnik c)

Analiza glavnih likova:
Antigona Samostalna je i bezkompromisna. Hrabra je i ustrajna kod svojih odluka. Osjeća sestrinsku ljubav i zato ne sluša tuđe naredbe, već slijedi svoje srce. Svjesna posljedica srlja u propast. Ona je pozitivan lik u svakom smislu vođen ljubavlju: A ja samo za ljubav na ovaj dođoh svijet. Antigona se našla u neizbježnoj situaciji, tj. na nju je svaljena tzv. tragična krivnja koja je specifična za sve tragedije. Ona je imala na izbor slušati naredbu vladara i ponijeti se bezosjećajno prema mrtvom bratu ili brata sahraniti, kako joj je govorilo srce. Ona je svoje srce i poslušala znajući što je čeka ako je netko otkrije. Toga se nije uopće bojala, jer je imala samo jedan cilj koji je i ostvarila. Antigona je još jedan lik kojim nam pisac pokušava objasniti i dokazati da je ljubav uvijek ispravna odluka i da je vrijedna čak i žrtvovanja. Upravo to je Antigona znala i slijedila.
Kreont Apsolutistički vladar bezosjećajnog i hladnog srca. Naredba kojom zahtjeva poslušnost je bezobzirna mjera koja nije odraz volje puka, već njegova samovolja. Antigonu šalje u ponižavajuću smrt unatoč tome što je ona kći njegove sestre i zaručnica njegova sina. Mržnju uspije pobuditi i u vlastitom sinu kojeg ne sluša unatoč njegovoj razumnoj molbi da ne osudi Antigonu. Naprotiv, on čak želi Antigonu ubiti pred njim. Kreont je čovjek koji ne sluša nikog osim sebe i svoje hladno srce. Tek na kraju posluša Tiresiju zbog strahopoštovanja prema bogovima. Kao što se on boji bogova, narod Tebe se boji njega. Kreont je savršen primjer okrutnog vladara koji širi strah oko sebe. Ta ga ohololost i dovodi do propasti. On se naposljetku i kaje, ali prekasno. Sudbina je već odlučila da ostane sam, propao kao otac, suprug i vladar.

Stil i jezik:
Kao u svim grčkim, te i u ostalim tragedijama u Antigoni nalazimo uzvišen način govora. Uz monologe i brojne dijaloge pisac povremeno upotrebljava kratke didaskalije kojima najčešće najavljuje odlazak jednog, a dolazak drugog lika ili upute koje je jedan lik dao nekom drugom liku na sceni. Uz dostojanstven govor nalazimo i druga obilježja tragedije: tragičan lik, tragičnu krivnju i naravno, tragičan završetak. Djelo sadrži i mnoga stilska izražajna sredstva poput epiteta, matafora, poredbi itd.

Izvantekstovni odnosi:
Izvantekstovne odnose Antigone sadrži drama Kralj Edip koja je (kao što je već opisano u fabuli) usko povezana sa samom Antigonom. U djelu Kralj Edip se opisuje sukob Edipovih sinova i taj sukob se kasnije odražava na radnju Antigone. Sami motiv Antigone se nalazi u Kralju Edipu u mržnji novog kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Poliniku, kojeg Kreont optužuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop. Može se čak reći da je Antigona, na neki način, nastavak drame Kralj Edip. Kritika djela: Sukob vrijednosti redovito uključuje propast jedne od njih. To je često smrt tragičnog junaka, kako svjedoči Antigonina sudbina, ali i takva presudna mjera u njegovu životu koja će nepovratno obilježiti njegovu budućnost, kao što se događa Kreontu. U svijetu koji ne podliježe vrijednosnoj procjeni, u kojem nema ljepote i ružnoće, dobra i zla, u kojem se sve pojave opisuju sa stajališta nezainteresirane znanosti koja točno mjeri i utvrđuje, a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast, tragičan sukob nije moguć. Nema sumnje da će svatko od nas pročitati Antigonu na svoj način. Ipak, jedno bismo iskustvo nakon toga čitanja svakako morali ponjeti. Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polinikova tijela nije mračna mitska priča koja je neponovljiva u našem vremenu. Sofoklova nam je tragedija i danas razumljivo štivo - ona je dragocjen književni podsjetnik koji nam olakšava da razumijemo onu stvarnost koju knjige nisu mogle obuhvatiti.

20 000 milja pod morem

Bilješke o piscu:
Jules Verne (1838. – 1905.) je bio slavni francuski pripovjedač i ostavio je puno djela za mladež: 63 romana i 18 novela pustolovnog, znanstvenog i znanstveno fantastičnog sadržaja. Polovicu toga čine knjige o moru. U svojim je djelina predvidio mnoge tehničke izume koji su danas dio naše stvarnosti i naše tehnologije. Temeljna misao toga velikog sanjara je: "Sve što jedan čovjek može zamisliti, drugi ljudi to mogu ostvariti."

Mjesto radnje:
U morima i oceanima

Vrijeme radnje:
1866. godina

Tema:
Kapetan Nemo, Nautilus, posada i tri nesretna putnika (Aronnax, Conseil, Ned Land) doživljavaju mnoga čuda i nevolje putujući pod morem.

Ideja:
Mobilis in Mobili (pokretno u pokretnom)

Kratki sadržaj:
Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog čuda. Koji god brodovi išli na istraživanja vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to čudovište neprirodne snage, a druči su mislili da je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje s namjerom da se ne vrati dok nešto ne sazna. Na tom brodu je bio profesor Aronnax, njegov vječni pratilac Conseil i kanađanin Ned Land. Profesor Aronnax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište. Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod. Aronnax, Conseil i Ned Land su skočili u more. Ugledali su podmornicu i popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo. Sutradan je kapetan Nemo vodio Aronnaxa, Conseila i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem. Tu su bile razne školjke, ribice i različite morske trave. Aronnax, Conseil i Ned Land su se čudili ljepoti morskog dna. Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala „Nautilus“. Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali zlato, bisere i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da tko god dođe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i tjedni. Jednog dana Conseil je gledao kroz prozor pa povika: "Profesore,dođite!". Profesor priđe prozoru, pogleda i vidi čamac. Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom. Plovili su ka otocima Australije, gdje su stigli nakon tjedan dana. Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na otok. Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u čamac i bili naoružani električnim puškama. Otok je bio prekriven divnom šumom. Iz dana u dan su išli na otok. Jednog dana kada su bili na otoku i grijali se na vatri, počelo je padati kamenje na njih. Uhvatiše puške i pobjegoše u čamac. Uto iz šume izađoše divljaci i počnu ih gađati strijelama. Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici. Jednog dana Aronnax, Conseil i Ned Land se dogovore za bijeg. No nisu uspjeli jer je podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku. Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola. Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stijena. Podmornica je radila punom parom i sljedećeg dana su se probili. Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru. Jednog dana Ned reče profesoru: "Noćas bježimo!". Došla je noć. Profesor, Conseil i Ned ukrcaše se u čamac. U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu. Čamac se otkvačio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi. Pitali su se da li se podmornica izvukla. Svi troje bili su sretni što su živili.

Najuzbudljiviji odlomak:
„Uostalom gledajte, neman se miče. Miče se naprijed natrag! Napast će!

Alisa u zemlji ćudesa

Mjesto radnje: Na obali, u zečjoj jazbini

Vrijeme radnje: Ljeto

Kratki sadržaj: Bio je ljetni dan. Alisina sestra je čitala Alisi priču. Alisa se igrala sa mačkom, popela se na drvo i zaspala. U njezinim fantastičnim snovima pojavi se zec. Imao je hlače, majicu i sat na ruci. Zec je kasnio i odjednom nestane u rupi. Alisa potrči za njim. Kada je ušla u sobu vidjela je stvari kako lete. Kad se spustila vidjela je kako zec ulazi kroz vrata. Pomaknula je zavjesu ali nije mogla proći kroz vrata jer su bila premala. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te da će postati malena. Alisa je tako uradila i smanjila se. Kvaka joj kaže da pojede djelić kolača i da će opet biti velika. Uzela je ključ i počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. Zatim joj je kvaka rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Ona ga popije i smanji se. Toliko se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključanicu. Tamo je vidjela razne neobične životinje kao npr. orla koji puši lulu, dva blizanca, školjke i golemu ribu. Prošetala se malo dalje i tada spazi leptire koji imaju krila od kruha i maslaca. Zatim je vidjela crvenu ružu koja ima oči, usta i nos. Razgovarala je s njom i pošla dalje. Došla je do raskrižja gdje ima puno natpisa. Kad se odlučila na koju će stranu ići susrela je crva koji sjedi na gljivi i puši. Crv joj je ponudio da okusi gljivu i da će postati velika. To je učinila te je opet postala velika. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim klobukom. Sjeli su za stol i pili čaj. Kada je Alisa krenula dalje susrela je Cerigradsku mačku koja ju je uputila kamo će ići. Alisa je stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega kraljica i vojnici od karata. Konji su igrali kriket - loptica je bila jež, a palica je bila ptica. Kraljica je htjela ubiti Alisu ali ona je imala još malo kolača kojeg je pojela i opet je postala velika. Onda je počela djelovati druga strana kolača i Alisa se je opet smanjila. Počela je bježati, a vojska od karata ju je počela slijediti. Tada se od straha probudila i vidjela da je sve to bio samo san.

Analiza glavnog lika: Alisa Radoznala, ima dobro srce i sposobna je da suosjeća sa drugima, uporna, ponosna, puna ljubavi.

Sporedni likovi: Sestra, bijeli zec, maza, kneginja, kralj, kraljica, gospođa kornjača, Bill.

Najuzbudljiviji događaj u priči:
Alisa dohvati lepezu i jedne rukavice, i upravo kad pođe iz sobe ugleda
jednu bočicu. Ona je uzme i popije to što je u njoj bilo. Mislila je da će je
to povećati kao i ostale bočice. Odjednom je počela rasti i narasla je toliko
puno da više nije mogla izaći iz kuće.

Dojam o djelu:
Ova knjiga mi nije dobra. Uopće ju nisam htjela čitati, no morala sam jer
lektira je lektira.

Ideja:
Ova priča me naučila da mašti nikad nema kraja, i da lijepe snove treba
pamtiti i sjećati ih se.

Likovi:
Alisa, kneginja, kraljica, kralj, krvnik, prase, mačka, miš...
Najviše mi se sviđa Alisa, zato jer je puno putovala i puno toga vidjela.